Undisclosed desires


08.12.2016.

Ne mogu biti pametna.

Kako znati da je ono sto si izabrao dobro za tebe? Kako cvrsto vjerovati u to?
Kako znati da je tvoj izbor - dobar izbor?
O Boze, ne bih voljela biti u njenoj kozi jer ni ja sama nisam sigurna ni u njen izbor ni u svoje savjete.

Bratu ce za 15tak dana rodjendan. Kako je poceo raditi, vise ga ni ne vidjam tako cesto. I fali mi, nekako. Bukvalno ga u jednom danu vidim na 15 minuta, i onda svako ode u svoj krevet na spavanje. Znam da puno radi i nije mu lahko na poslu. Ako nista, nije lahko ustati u 8 ujutro i raditi do 7 navecer, dok tvoji drugovi i vrsnjaci ispijaju trecu kafu. Zato cu mu za ovaj rodjendan napraviti neku mini tortu i sa sestrom napraviti neko iznenadjenje, kupiti neki fin poklon. Eto, samo da zna da i njegove seke misle na njega.

I jedan savjet,
Ako zelis nesto, nadas se necemu,
a to nesto tek treba da se desi,
Zadrzi za sebe neko vrijeme, ne pricaj nikom,
dok se ne desi.

I gdje mogu kupiti kozni prsluk? 😁

06.12.2016.

Call it magic.

Zamrzila sam ovu jednu ulicu, ne znam joj ni adresu. Ne pamtim koliko sam puta prosla pored tih zgrada, uzurbanim hodom razmisljajuci kako jedva cekam da dodjem kuci, skinem cipele i sjednem. Samo da sjednem da odmorim. Da se razumijemo, nijedna od tih zgrada nije moja niti moj neko zivi tu, samo sam svaki dan prolazila tom ulicom. I zgadila mi se.
Jer sam i po najvecem zvizdanu hodala pa tom vrelom asfaltu, i kad snijeg napada, pa mi se ruke zalede i ukoce od zime, i kad najjaci vjetar puse i kisa udari, a ja nemam kisobrana, a ni on mi ne bi pomogao Bog zna koliko. I po najvecoj maglustini, i u 11 navecer, i u 6 ujutru. Ulica mi se zgadila.
Ne sjecam se kad sam se posljednji put sunjala izmedju tih zgrada, ali od sutrasnjeg dana do ne znam ni ja kojeg, opet cu morati.

Nekad covjeku ne samo da dosadi vec mu i postane muka na pomisao neceg tako bezazlenog. Imam li pravo da ne volim ono sto ne volim i da me niko ne pita sto je to tako? Ja ne znam sto sam ja takva. Ja ne znam sto se plasim necega. Ne znam sto je meni nesto odvratno i mrsko, a nekom drugom nije.
Znam da nisam posebna, da nisam bolja od drugih, da se nipocemu ne izdvajam. Ali ako mi je prolazak kroz tu ulicu gadan, to je jednostavno tako. I niko me ne treba pitati sto.
Ne kazem da ja sutra necu proci, o itekako hocu jer - moram, samo mi se ne ide.
Ne znam, uvijek sam mislila da je put bitniji od cilja, ali sve vise shvatam da taj osjecaj ispunjenja ne moze zamijeniti nikakvo iskustvo u medjuvremenu.


Stariji postovi

Undisclosed desires
<< 12/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031



BROJAČ POSJETA
69355

Powered by Blogger.ba