Undisclosed desires


19.01.2017.

Čekajući sutra i lijepi petak.

Ne znam da se nosim sa porazom već onako ženski zaplačem kad me niko ne gleda. Čak kad bih da budem najjača, da niko ne vidi koliko patim i koliko me boli, glas zadrhti i kukavički zacvilim kao ranjena životinja. A ne znam sebi da objasnim da će sve to jednom proći, ne znam da poslušam nekog kad mi govori da će biti sve dobro, ne znam da odglumim da vjerujem u to. Mahnem rukom, skupim usne, progutam knedlu i poslušno klimam glavom, a svi znamo da ono što se sad desi, ne može popraviti fraza da će sutra biti bolje. U tom trenutku, ništa nije kako treba. Razmišljam samo o tome kako sam uvijek samo razočaravala, ne samo druge, nego sebe... pogotovo sebe. U tom trenutku ne mogu da se sjetim svojih uspjeha i kako sam nekad mislila da nešto neću moći uspjeti, a ipak sam uspjela. Možda se sutra sjetim.

12.01.2017.

Uvijek ce nekako biti, usprkos dusama sitnim.

Dobri stari google mi je uspostavio dijagnozu, imam Raynaudovu bolest. Zbog zime, prsti na rukama mi se ukoce, pa mijenaju boju; prvo poblijede, pa poplave i onda kad se malo zagrijem, dobiju crvenu, normalnu boju. Odvratno izgleda, odvratno se i osjecam.
Od augusta prosle godine, na nozi su mi se pojavili kao nekakvi lisajevi, i onda kako sam isla dermatologu i usljed njihove nesposobnosti da otkriju sta je uzrok i kakav tacno problem imam, koristila sam razne kreme koje su mi samo stanje pogorsale. Pokusala sam i nekim prirodnim putem rijesiti se toga, ali i dalje imam male ranice na toj nozi. Ne mogu rijecima opisati koliko me to muci.
Svaki put kad se pogledam u ogledalo, vidim blijedo, mrtvo lice. Mislim da sam anemicna, iako kad sam prije par mjeseci vadila nalaze, zeljezo mi je bilo uredno. Ne izgledam nimalo zdravo, i da budem iskrena, ne osjecam se zdravo.

To su neke moje tihe patnje, manje-vise bezazlene, ali i dalje aposlutno bespotrebne i hvala Bogu izljecive. Moje je da se potrudim da rijesim te svoje "goruce" probleme jer stalno mi misli lutaju na to. Osjecam se lose, uvijek pomislim na najgore, da ima nesto vise od toga, pa se gomilaju te negativne misli i ispolje se na neki drugi nacin.
Moram nauciti kako da se nosim sa svojim problemima, ne samo zdravstvenim, da ih prestanem gurati u stranu i da ocekujem da ce se magicno sami od sebe rijesiti. Imam toliko toga sto zelim da promijenim na sebi i okolini, vise ne znam ni gdje da pocnem.

Ali ja cu to rijesiti. Moram da vjerujem u to.


Stariji postovi

Undisclosed desires
<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031



BROJAČ POSJETA
71323

Powered by Blogger.ba