Undisclosed desires


24.03.2017.

I'm slowly drifting away

Ovih dana roditelji mi uzimaju punjač od laptopa jer toliko vremena provodim za njim, a ništa ne učim niti radim po kući. Osnovno. Mogu reći da im je upalila zabrana, ostalo mi još zavjese da promijenim i ćilime da operem. Ne znam zašto ne mogu da se iskontrolišem i da se držim obećanja datog samoj sebi. Bit ćeš na laptopu do 1, od 1 ćeš početi učiti, bićeš opet malo na laptopu i opet učiti. Mislim nije ništa komplikovano, kao što se vidi iz priloženog. Ne mogu i ne želim da izlazim, ne mogu da se družim, ne mogu da učim, samo bih ležala. Totalno sam letargična (odvratna riječ), bez ikakvog posebnog razloga. Trebala bih večeras ići u Face, drugarica me tjera skoro mjesec dana, a ja se izvlačim na to da sam dobila i da me stomak boli. Mislim, to je živa istina. I istina je da kada dobijem ne osjećam se nimalo ugodno, i posljednje što mi treba je da odem u neki kafić, stojim 5 sati, gušim se u tuđim i svojim cigarama, a sve to dok krvarim. Ali, pošto ne želim da se ona naljuti i ne želim da budem izrada, otići ću. Jednom se živi. Šta sam ono još stjela reći... Ah, pjesma Waves. Svaki put me pogodi.

16.03.2017.

gdje, kad tuzne sudba ne voli

Moram se uozbiljiti i poceti se pridrzavati onog sto navecer zacrtam. Moram! Toliko sam se ulijenila, toliko mi odgovara samoca, a to nije dobro. Vidim da iritiram sve oko sebe svojom lijenoscu. I doci ce kraj mjeseca, a ja cu se uhvatiti za glavu i pitati sta sam do sad cekala. Treba mi cilj. Neki dobar razlog, nesto za sta nema opravdanja i odlaganja. Sigurna sam da je negdje u meni.
Danas smo pricali o Nini. Vec mjesecima niko nista ne govori sta je s njom. Ne znam ni da li je ziva. A kakva je to osoba bila, Boze dragi. Toliko je bila lijepa, ja u zivotu nisam upoznala osobu koja joj moze parirati. Lijepa, maslinasta put, prodorne zelene oci, osmijeh holivudskih glumica. Nije bila pretjerano pametna, ali je bila mudra. Mozda su sve crnogorke takve. Mogla je imati kojeg god momka pozeli. Mogla je biti na naslovnicama novina. Mogla je.. Kao prijateljica, znam da mi je uvijek cuvala ledja. Znam da bi zbog mene okean preplivala. A cak i nismo bile toliko bliske. Ali nikad mi nije falila, bas cudno. Nikad nisam pozeljela da je opet tu. Nije mi bilo neobicno kad smo se prestale druziti. Samo... Samo sam htjela da se vrati. Na sigurno. I da se vrati, sebi. Mnogi ljudi zalutaju, odu na drugi kraj planete da bi se pronasli, ali njoj nije mjesto tamo. Tamo su ljudi surovi i sirovi. I ko zna, mozda je ziva, negdje tamo daleko. Ali ubili su njene vedre oci i njen osmijeh, u to sam sigurna. Kakva steta, Boze dragi.


Stariji postovi

Undisclosed desires
<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031



BROJAČ POSJETA
74270

Powered by Blogger.ba