Undisclosed desires


20.02.2017.

Ako se zlo dogodi.


Zamisli, cijeli život skupljaš uspomene da bi ih jednog dana prepričavao djeci svojoj i unucima, a neko, tek tako, razbije tu ludu pomisao da bi takvo nešto mogao da doživiš.
Zamisli, svu onu nepravdu koju je svijet dozvolio, da ti se sruči na pleća, samo zato što si bio toliko proklet da se rodiš na prokletom komadiću planete. Zamisli, da svako tvoje "Zašto baš ja?!" postane tako maleno u poređenju s nevoljom koja će te tek snaći.

Jako bi me zaboljelo kad bi neko radi nekog drugog srušio sve ono što cijeli život gradim. Kad bi mi neko radi nekog drugog uništio mladost. Spriječio me da se radujem još jednom proljeću.
A proljeće mi je najdraže. Sve nekako zaživi, rađa se, budi, cvijeta, behara. Zašto žele da ubiju proljeće?
Još jedno proljeće?

14.02.2017.

Not me.

Vrijeme mi je dokazalo da mogu bez cijelog tog arsenala ljudi koje sam smatrala svojim bliskim prijateljima. Ne kazem da je lijepo i dobro, samo da sam naučila da kotiram. Inače, kada osjetim da se udaljavam od nekih ljudi, pojavi se strah da cu ih svojim postupcima i ponašanjem još više odgurnuti od sebe, da bih konačno dopustila tom strahu da upravlja mnome. I onda se desi ono cega sam se plašila. Silver lining u svemu tome leži u ocrtanoj frazi "da vrijeme liječi sve".
Moji, cini mi se, bezrazložni strahovi, cine esencijalni dio mog bića. Duboko su se ukorijenili u meni još dok sam bila djevojčica. Objašnjenja tražim u svojim manama, kompleksima, komplikovanom i pomalo tužnom odnosu s mojim ocem, velikoj privrženosti sestri. Vraćam se u djetinjstvo. Do ovog trenutka nisam ni bila svjesna koliko sam teško i bolno djetinjstvo imala. Prečesto bih zaspala na mokrom jastuku, još češće se zaključavala u wc svaki put kad bih ostala bez zraka. Da niko ne vidi kako mi malo fali da se raspadnem.
I valjda se to moralo nekada, negdje odraziti. Ti strahovi su se zadržali u meni i koče me u svakom aspektu mog života, pritišću, govore da nisam dovoljno dobra. Zarežim ponekad na samu sebe. Ponekad se sjetim da sam ja veća od svakog mog straha, da ja nemam samo mane nego i more vrlina, da ću svima dokazati da ja mogu sve kad hoću.
Možda nemam uvijek razlog da se plašim, možda sam sve umislila, sve je u mojoj glavi.

Možda.
Ko zna.


Stariji postovi

Undisclosed desires
<< 02/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728



BROJAČ POSJETA
73090

Powered by Blogger.ba